trostruki svetski prvak u ultramaratonu na 100km i
svetski rekorder po broju istrčanih maratona (16) ispod 2:20 u jednoj godini
Lični podaci:
Datum rođenja: 11. februar 1972. (49 godina)
Visina: 173 cm
Težina: 63 kg
Najveća dostignuća u karijeri:
- svetski prvak u ultramaratonu na 100 km – 2008. godine – Tarkvinija (Italija)
- svetski prvak u ultramaratonu na 100 km – 2011. godine – Vinšhoten (Holandija)
- svetski prvak u ultramaratonu na 100 km –2012. godine – Serenjo (Italija) uz lični rekord 6h 23’ 21’’
- svetski rekorder po broju istrčanih maratona (16) ispod 2h 20’ u 2000. godini
- prvak Italije na 50 km i 100 km u 2006. godini
- 3. mesto na svetskim prvenstvima u ultramaratonu na 100 km – 2009. ( Torhut – Belgija) i 2015. ( Vinšhoten – Holandija)
Lični rekordi:
- 5000 m – 14:35
- 10.000 m – 30:15
- Polumaraton – 1:05:28
- Maraton – 2:13:15
- 50 km – 3:09:08
- 100 km – 6:23:21
Biografija
Đorđo Kalkatera je rođen u Rimu, 11. februara 1972. godine. Ljubav prema atletici i trčanju je rođena kada je imao 10 godina a svoj prvi maraton će trčati sa 18 godina, u Rimu 1990. godine u rezultatu 3h 29 min. Iskustvo sa prvog istrčanog maratona ipak nije bila prekretnica u karijeri Kalkatere jer će svoj drugi maraton trčati tek 1998. godine, u 26.-toj godini. Tada i kreće serija fantastičnih rezultata Đorđa Kalkatere na trkama u Italiji i širom sveta.
U svetu atletike poznat je po nadimku ‘’leteći taksista’’, a vezuje se za 1995. godinu kada počinje da radi kao taksista u ‘’večnom gradu’’ dok svoje slobodno vreme posvećuje trčanju, svakog dana barem 2h.
Svoj lični rekord na 42.2 km upisuje već 2000. godine sa rezultatom 2:13:15, ali će tek naredna godina biti posebno upamćena po svetskom rekordu po broju istrčanih maratona u vremenima ispod 2h i 20 minuta jer će Đorđo te godine to ponoviti čak 16 puta! Za ova dostignuće mu je uručena posebno priznanje američkog sportskog magazina ’’ Runners World’’.
Stručnjaci i treneri za maraton su u tom periodu njegovih najboljih rezultata pokušavali da utiču na promenu njegovih odluka u pristupu treninzima i takmičenjima, obzirom na očigledan potencijal za rezultate u maratonu ispod 2:10. Đorđo je ipak ostao dosledan svom pristupu, kako je govorio, nije video razloge za promenama, jer je po njemu sve i uvek bilo stvar lične motivacije i zadovoljstva u trčanju, i u čemu je on sebe uvek pronalazio i posebno bez presije i forsiranja visokih ciljeva, koje nikada nije želeo da ukalkuliše u cenu uspeha. Govorio je da mu upravo mentalni mir i sklad pomažu, da se brzo i kvalitetno oporavi između kontinuiranih treninga i učestalih trka ( 2001. godine će istrčati 13 maratona u periodu od 14 uzastopnih nedelja), verujući da je fizički oporavak skoro u potpunosti zavistan od mentalne snage maratonca. Takav pristup mu je omogućavao da program pripreme ultramaratona na 100 km odradi u periodu od 3 meseca, uključujući takmičenja. Fokus tokom pripreme je uvek stavljan na postepeno povećavanje kilometraže (nikada duže od 4h30’ po treningu, ili maksimalno 220 km nedeljno) i bez opterećivanja da li je prosečna brzina trčanja u skladu sa povećanom kilometražom. U periodima van pripremnih ciklusa, prosečna nedeljna kilometraža je 90-100 km.
U 2004. godini uspeva da istrči čak 31 maratonsku trku a kvotu od pretrčanih 200 maratona upisaće na svoj račun 2017. godine na maratonu u Rimu, u 45. godini života.
Kada su ga nakon osvojene titule evropskog i svetskog prvaka u ultramaratonskoj trci na 100 km pitali kako je moguće da uspeva da trči tako brzo i konstantan prolaz po istrčanom kilometru (prosečno, 3 minuta 50 sekundi) ili 38:20 na 10 km, njegov odgovor je bio u stilu, da ga statistika i brzina vrlo malo zanima niti se time opterećuje tokom trke, već je isključivo fokusiran na stanje glave, na održavanje smirenosti u kritičnim fazama (nikada panika i strah) i procenu po pitanju optimalne distribucije energije tokom trke. Kod njega je to, kaže, instiktivna stvar, vrlo često se suočava sa greškama u pristupu, ali uvek pronalazi načina i rešenja što mu daje novu, dodatnu snagu do ostvarenja zacrtanog cilja.
U svoju već bogatu karijeru maratonca od 2006. godine pridodaje izuzetno uspešne rezultate koje je ostvario u ultramaratonskim trkama. Te 2006. godine po prvi put trči 100 km ‘’Firenca-Faenca’’ u rezultatu 6 sati 45 minuta, uz titulu državnog prvaka.
Od tada će kao član italijanske reprezentacije učestvovati na 9 svetskih prvenstava u trkama na 100 km na kojima će se čak 3 puta (2008., 2011. i 2012.) okititi titulama svetskog prvaka, a 2 puta (2009. i 2015.) osvaja bronzane medalje. Njegov važeći lični rekord na 100 km je iz 2012. godine i iznosi 6:23:21.
Između brojnih uspeha Kalkatere, posebnu vrednost u karijeri ima donatorska trka “Wings for Life’’ iz maja 2016. godine, organizovana na 33 lokacije na 5 kontinenata i uz učešće preko 100.000 trkača. Uspeo je da postavi tada novi svetski rekord sa istrčanih 88.44 km.
Poslednji zvanični rezultati Đorđa Kalkatere u maratonu i na 100 km su iz perioda pre pandemije: u maju 2019. u italijanskom gradu Faenca, istrčao je ultramaraton 100 km u rezultatu 7:38:05 a maraton, 02. februara 2020. godine u San Felice Ćirćeo (Italija) u vremenu 2:42:57.
Iz njegovog sportskog dnevnika se nalazi podatak da je u dosadašnjoj karijeri učestvovao u preko 1300 trka uz samo 1 odustajanje.
Za postignute rezultate u dugoj sportskoj karijeri, italijanski olimpijski komitet je 2017. godine uručio Đorđu Kalkateri počasnu zlatnu medalju za izuzetan doprinos razvoju atletike i italijanskog sporta.
Goran Ilić, Bolonja, januar 2021.